Članovi DMNL su 1. 6. otišli u posjet Vukovaru i okolici. Grad je za vrijeme Domovinskoga rata imao odlučujuću ulogu u obrani Hrvatske za vrijeme tromjesečne bitke za Vukovar, najveće bitke u Domovinskom ratu. Bio je u potpunosti razoren, a njegovo je stanovništvo nakon srpske okupacije bilo prognano i pobijeno. Zbog stradanja hrvatskih branitelja i civila tijekom i nakon opsade, Vukovar nosi nadimak Grad Heroja.
Prva lokacija posjeta bila je vukovarska bolnica
Dočekala nas je voditeljica nadnarednica HV Tamara Rupčić koja je stručno, sadržajno i emotivno objašnjavala svaki dio bitke za Vukovar. U kratkom filmu prikazane su ratne strahote i stradanja, stanje bolnice, pacijenata i osoblja koje su svim silama i naporima pomagali svim ozlijeđenima. U podrumu bolnice ostao je poseban pečat povijesti i ratnih zbivanja – rupa u plafonu koja je ostala kao podsjetnik kako je avionska bomba “krmača” prošla od vrha do podruma bolnice, srećom bez detonacije. Natpisi na pločicama podsjećaju na svakodnevne aktivnosti srbočetničkih okupatora i teške obrane hrvatskih branitelja, a na njima su ispisana imena nestalih i ubijenih. Podrumske su sobe bile mjesto u u kojima su pacijenti preživljavali tri mjeseca bez struje i vode samo uz plamen svijeći.
Druga lokacija je bila Memorijalni centar Domovinskog rata
Prikazan je osvrt na tijek bitke za Vukovar kroz izložbu eksponata pješačkoga naoružanja, fotografija branitelja te planova kretanja neprijateljske vojske.
Treća lokacija bila je Memorijalno groblje žrtava Domovinskig rata
Položeni su vijenci ispred spomen-obilježja s vječnim plamenom i “zračnim križem”. Zapalili smo svijeće herojima obrane Blagi i Robertu Zadri te Marku Babiću u Aleji branitelja.
Četvrta lokacija bila je Spomen dom Ovčara
Spomen dom prikazuje hangare koji su bili koncentracijski logori u koje je dovedeno 20.11.1991. 260 zarobljenih branitelja i civila te su u hangarima mučeni i ubijeni. U središtu prostorije nalazi se spirala s imenima, a na zidu fotografije ubijenih i nestalih. Na stropu su postavljene žarulje, simbol svih koji su kasnije odvedene na streljanje. Posjetivši Ovčaru, mjesto masovne grobnice, položili smo vijenac i zapalili svijeću. Dvjesto osoba je strijeljanjem ubijeno i bačeno u masovnu grobnicu. Tako su se srbočetnici osvećivali nad nedužnima jer su imali velike ratne gubitke na koje nisu računali. Među poznatim ubijenima su ratni reporter Siniša Glavašević i francuski dragovoljac Jean-Michael Nicolier.
Peta lokacija bila je Vodotoranj, simbol hrvatskog zajedništva i stradanja
Na vodotornju gđa Tamara je ispričala o povijesti izgradnje te o velikoj ulozi u Domovinskom ratu. Tijekom opsade grada svaki dan hrabri branitelji dizali su hrvatsku zastavu te na taj način su Vukovarci znali da nisu još pod potpunom okupacijom. Ranjeni div pretrpio je 640 granata i ostao u svome izvornome obliku kao stalno prisjećanje važnosti ratnog događaja. Unutar vodotoranja nalaze se multimedijalni ekrani različitih sadržaja, a na vrhu je šetnjica s pregledom i panoramom cijeloga grada.
Odlazimo iz Vukovara u Dalj na ručak u restoran “Stari mlin” gdje nas dočekuje vlč. Tomislav Ćurić, dugododišnji župnik Župe bl. Alojzija Stepinca te nas nakon ručka s velikom oduševljenjem dočekuje u Svetištu Aljmaš.
Ondje smo imali misu. Upoznao nas je s poviješću kraja koji je teš teško stradao u Domovinskom ratu, a crkva je bila u potpunosti uništena. Hrvatski narod je morao bježati pred velikosrpskom agresijom na teglenicama. Cijeli kraj je, kao i crkva, potpuno opljačkan, obeščaćeni i razoreni. Nakon mirne reintegracije narod i Gospa se vraćaju u Aljmaš te dolazi do obnove crkve u njezinom punom sjaju. Svetište Gospe od Utočišta posjećuje godišnje preko 100 000 vjernika. Poslije mise odlazimo u Memorijalni centar podno “Aljmaške kalvarije”. Prostor vojnog bunkera je u potpunosti preuređen gdje smo upoznati s prošlošću Aljmaša. Umjetničke slike, skulpture, fotografije, materijali i dokumenti, složeni cijelim putem obnovljenog centra, bogatstvo su ovoga kraja.
Gradonačelnik je u sobi dojmova upisao utiske o ovome susretu i događaju. Nakon ove posjete odlazimo prema Slavonskom Brodu puni emocija, iznenađenja, tuge, boli, ponosa , dostojanstva i zahvalnosti.
Zahvaljujemo svima koji su organizirali putovanje, posjet svim lokacija te na ugodnoj i blagoslovljenoj atmosferi svih putnika .
Al’ ne boj se, ponosni grade! Imaš spomenik i simbol koji diše, jedan toranj kojem vjetar s Dunava novu molitvu piše i u njoj šapuće glasno: “Ne ponovilo se više “.
